Jednog jutra, mama je poslala Crvenkapu da poseti bolesnu baku koja je živela na drugoj strani šume. Iznenada se u šumi pred Crvenkapom stvori veliki vuk, koji je ljubazno upita kuda je krenula. Kada mu devojčica reče da ide kog bake, on joj predloži da joj nabere malo lepog cveća. A vuk brzo pobeže prečicom kroz šumu i ubrzo stiže do bakine kućice, u nameri da ostvari svoj lukavi plan.

Vuk zakuca na vrata a jedan tanani glas zapita iznutra: Ko je? Ja sam bakice, tvoja Crvenkapa! Odgovori vuk slabašnim glasom devojčice. Pošto je uspeo da udje na prevaru, vuk pojede baku, obuče njenu spavaćicu, na glavu stavi kapu i leže u krevet da sačeka Crvenkapu. Kada je devojčica stigla, strašno se iznenadi kad vide kako baka ima velika usta, i to joj reče.

Crvenkapa

A vuk joj na to odgovori: To je zato da te bolje pojedem! Devojčica, uplašena, istrča brzo iz kuće, ali je na sreću ugledaše lovci, koji joj pritrčaše u pomoć i uhvatiše vuka. Vuku rasporiše stomak, iz kojeg izađe baka, živa i zdrava. Svi su bili srećni i veseli jer se sve dobro završilo.