U jednom fruškogorskom manastiru kaluđeri pili vino i opijali se preko svake mere. Vidi njihov iguman da takav život dobru ne vodi, pa najednom zabrani vino i čak oglasi da će kazniti svakog kaluđera koji i samo pomene vino. Sutradan, posle te igumanove naredbe, naručali se kaluđeri ribe i uzduž i popreko, a riba traži vina, ali njega nema na stolu.

Zažedneli kaluđeri, a iguman ponajviše. Jedan se kaluđer češkao po vratu, hteo bi vina, a ne sme ga ni pomenuti, pa najedno glasno uzdahnu: – Al’ bi se pilo, kad bi ga bilo! Iguman jedva dočeka: – A ti skoči pa natoči!

al bi se pilo