Živeo jednom jedan princ koji je želeo da se oženi nekom lepom princezom. No, on je želeo da to bude prava pravcata princeza. Odlučio je da odputuje u svet. Verovao je da negde postoji prava pravcata princeza koja će mu se svideti. Njegove sluge su pripremile sve što mu je bilo potrebno za put.

Princ je seo u svoju raskošnu kočiju i odputovao. Posle nekog vremena, princ se potišteno vratio u dvorac, jer nije našao princezu kakvu je zamišljao. ,,No, pričaj mi“, rekla je njegova majka kraljica, tešeči ga. ,,Mora još negde da bude pravih princeza“. ,,O, da, princeza ima. Ali uvek postoji nešto što ne odgovara.

Nisu me mogle ubediti da su prave!“ Jedne večeri nastalo je užasno nevreme. Sevalo je i grmelo, kiša je pljuštala. Jao onome ko nije pod krovom! Kralj i njegov sin sedeli su udobno u toplom salonu i igrali šah. Uz toplu peć skoro da i nisu primetili nevreme. ,,Ti si na potezu“ reče kralj svom sinu. U taj čas neko je zakucao na vrata.

Kralj i njegov sin pogledaše radoznalo kroz prozor, ali u mraku i kiši ništa nisu mogli da razaznaju. Zato je kralj sišao da vidi ko to kuca tako kasno. Pred vratima je stajala neka princeza. Kako su je samo kiša i vetar raščupali! Kralj ju je uveo u zamak, gde se prvo okupala u toploj vodi.

,,Kako li je zgodna!“, govorile su sobarice koje su joj pomagale, ,,izgleda kao prava pravcata princeza!“ ,,To i jesam“, rekla je. ,,Ja sam prava pravcata princeza“. Princu se lepa princeza mnogo svidela. Bila je upravo takva kakvom je zamišljao svoju buduću ženu.

Princeza na zrnu graška

 


Dok su večerali, blaženo joj se osmehivao. Želeo je od srca da se pokaže kao princeza. Nije ni pomislio da je njegova majka kraljica, već smislila kako da ispita da li se radi o pravoj princezi. Kraljica je takođe želela da se njen sin oženi pravom princezom. Donela je zato zrno graška i postavila ga na dno postelje u kojoj će devojka spavati. Preko zrna je stavila mnogo mekanih dušeka.

Sasvim gore bilo je mesto za princezu. Ona je bila veoma umorna od napornog puta. Jedva je čekala da posle večere pođe spavati. Ljupkim kretnjama popela se na krevet i bez daha legla. Ali, nikako nije mogla da zaspi. Zrno graška, koje je ležalo pod tim dušecima pritiskalo ju je tako da su joj ujutru sva leđa bila plava i zelena.

Tako osetljiva može biti samo prava princeza. Koliko je samo princ bio srećan zbog tog otkrića! Odmah ju je zamolio da mu bude žena i ona je rado pristala. To je bilo prekrasno venčanje! Zrno graška ležalo je izloženo u posebnoj vitrini, na crvenom jastuku od somota, gde se još i dan danas može videti.