Izmisli jedan prosti seljanin kako da prevari nekog kamatnika trgovca u varoši, koji mu je dosta jada načinio, pa dođe jednog dana kod trgovca, moleći ga: – Gospodaru, molim te, uzajmi mi kotao rakijski da nešto rakije ispečem, a za sedam dana ću ti ga doneti i uza nj ceo talir.

Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin u sedmi dan pođe k trgovcu i donese mu preko mere mali kotlić rakijski, govoreći: – Znaš šta je, gospodaru? – Šta? – zapita trgovac. – Bogme se okotio tvoj kotao, – odgovori seljanin – i evo sam ti ždrebe od njega doneo, jer je kod mene ždrebac i došao, a ja tvojega neću.

– Bravo, bravo! – odgovori trgovac. – Po tome se vidi da si čovek pošten, hvala ti! – Nego, molim te, gospodaru, – pridoda seljanin – neka još koji dan kod mene postoji kotao, jer ga onako bolesna ne mogu nositi. – Dobro, dobro, – odgovori trgovac. Posle desetak dana dotrči uplašen seljanin k trgovcu, pa mu reče:

– Gospodaru, ne znaš nesreće? – Koje? – zapita trgovac. – Krepao kotao! – Kako krepao, ničiji sine! – prodere se trgovac. – Kako može kotao krepati?! – Eto kako, – prihvati seljanin. – Sve što se koti, mora i krepati! I onda kad trgovac potera seljanina na sud, seljanin i u sudu dobije za pravo, pa tako uzme veliki kotao za mali.

krepao kotao