Čuvao Era kadijina goveda, a imao i jednu svoju kravu, koja je išla s kadijinom stokom. Jedanput se dogodi da se kadijina krava pobode s Erinom, pa Erina krava namrtvo ubode kadijinu. Onda Era brže-bolje otrči kadiji: – Čestiti efendija!

Tvoja krava ubola moju kravu! – Pa ko je kriv, more? Je li ih ko naterao? – Nije niko, nego se pobole same! – E, vala, more! Marvi nema suda! Onda Era: – Ama, čuješ li ti, efendija, šta ja kažem: moja krava ubola tvoju kravu. – A, a, more!

Stani dok pogledam u ćitap, – pa posegne rukom da dohvati ćitap, a Era njega za ruku: – Nećeš, vala! Kad nisi gledao mojoj u ćitap, nećeš bogme ni tvojoj!

era i kadija