Asim je bio neobično lep kraljević, ali isto toliko neobuzdan i žustar. Zbog tih mana dali su mu nadimak „žustri kraljević“. Verujući da će ga ženidba urazumiti, majka mu je savetovala da pođe i potraži lepu, razboritu devojki, rekavši mu da se ne vraća dok je ne nađe.

Asim je putovao sedam godina, sedam meseci i sedam dana, i kako za to vreme nije našao devojku svojih snova, rešio je da se vrati kući. Vcraćajući se, put ga je naneo na namernika koga su napali razbojnici i spasao ga.

U znak zahvalnosti što mu je spasao život ovaj čovek mu je rekao: – Znam da tražiš sebi ženu. Naći ćeš je na Dijamantskoj planini ako budeš uspeo da pronađeš hrast sa hiljadu listova i sa čudesnom bodljom.

Kad se oprostio od ovog čoveka, Asim je započeo da razmišlja, i pošto mu se učini da je tako šta nemogućno, odluči da i ne okuša sreću. Ali je u tom trenu začuo šapat glasića lakog kao povetarac: – Budi strpljiv, pođi za mnom i uspećeš.

Iako nije video nikoga, ponesen nekom nevidljivom snagom, Asim je krenuo. Put je bio dug i naporan. Više od sto puta Asim se zaricao da će dići ruke od svega, ali bi mu isti onaj glasić uvek došapnuo: – Budi strpljiv i uspećeš!

kraljevic asim

Jednoga dana stigao je najzad do podnožja planine koja je sva blistala bezbrojnim iskricama. „Biće da je to ta planina“, pomislio je i odmah je pronašao gustu šumu hrastova. Ali kako da prepozna koji od njih ima hiljadu listova i čudesnu bodlju?

– Nemoj gubiti hrabrost  – došapnuo mu je vetrić – onaj ko nečujan probde pet dana i pet noći dobiće najlepšu ženu na svetu. Opirući se snu i tužnom dozivanju planinskih vila, Asim je šestoga dana ugledao kako se lišće jedne guste krošnje otvara i otkriva blistavu bodlju. Odmah ju je otkinuo i probo stablo. Drvo je zadrhtalo, a put neba se prolomio bolan jauk.

Zatim je Asim zaspao dubokim snom. Kad se probudio, kraj njega je stajala devojka neobične lepote. – Hvala ti, hrabri Asime – reče mu. Čekala sam te. Hajdemo sada mome ocu kralju Folimonu. On će pristati da se udam za tebe, jer si i mene i našu zemlju oslobodio zle kobi.

Tek tada je Asim opazio da se šuma preobratila u čaroban park, a planina u raskošan zamak. Mladenci su živeli srećno, a kad je stari Folimon umro, Asim ga je nasledio na prestolu.

kraljevic asim