Bio jedan car koji se zvao Trojan. U toga cara bile su kozje uši, pa je redom zvao berbere da ga briju. Ali kako je koji išao nije se natrag vraćao, jer čim bi ga obrijao, car Trojan bi zapitao šta je video na njemu.

Berberin bi odgovorio da je video kozje uši, a onda bi ga car Trojan odmah posekao. Tako dođe red na jednog berberina, ali se ovaj učini bolestan pa pošalje svoga momka.

Kad ovaj iziđe pred cara, zapita ga car što nije majstor došao, a on odgovori da je bolestan. Onda car Trojan sedne te ga momak obrije. Momak brijući cara opazi da su u njega kozje uši. Ali kad ga Trojan zapita šta je u njega video, on odgovori da nije video ništa.

Car mu da dvanaest dukata i reče mu da otada uvek dolazi da ga brije. Kad momak ode kući, zapita ga majstor kako je u cara, a on mu odgovori da je dobro i da mu je car kazao da ga svagda on brije.

Onda mu pokaže dvanaest dukata što je od cara dobio, ali mu ne kaže da je u cara video kozje uši. Od to doba ovaj momak je jednako išao i Trojana brijao.

Za svako brijanje dobijao je po dvanaest dukata i nikome nije kazivao da car ima kozje uši. Ali ga najposle stane mučiti i gristi gde ne sme nikome da kaže, te se počne gubiti i venuti. Majstor to opazi pa ga stane pitati šta mu je?

A on mu na mnogo zapitkivanje najposle odgovori da ima nešto na srcu, ali ne sme nikome kazati. — A da mi je, — veli, — da kome god kažem, odmah bi mi odlaknulo.

U cara Trojana kozje uši

 

— Kaži meni, — onda mu majstor reče, — ja neću nikome kazati. Ako li se bojiš meni kazati, a ti idi duhovniku pa kaži njemu. Ako li nećeš ni njemu, a ti iziđi u polje iza grada, pa iskopaj jamu te zavuci glavu u nju i u tri puta zemlji kaži šta znaš.

Posle opet jamu zatrpaj. Momak izabere ovo treće. Ode iza grada u polje, pa iskopa jamu te u nju zavuče glavu i tri puta rekne: — U cara Trojana kozje uši. Onda zagrne zemlju, i tako se smiri i ode kući.

Kad posle toga prođe neko vreme, a iz one jame nikla zova i tri pruta narasla lepa i prava kao sveća. Čobani kad nađu zovu, odseku jedan prut i od njega načine sviralu. Ali kad počnu svirati, a svirala izdaje glas: »U cara Trojana kozje uši.«

To se odmah razglasi po svemu gradu, a najposle i car Trojan čuje kako deca sviraju: »U cara Trojana kozje uši.« Čuvši to car Trojan odmah dozove onoga berberskoga momka, pa ga zapita: — More šta si ti oglasio narodu za mene?

A on se siromah stane pravdati da nije nikome ništa kazao, ali da je video šta car ima. Onda Trojan izvuče sablju da ga poseče, a momak se prepadne pa sve po redu iskaže: kako se zemlji ispovedao, pa kako je sad na onome mestu narasla zova od koje svirala izdaje onakav glas.

Car sedne s njim u kola i pođe na ono mesto da vidi je li istina. Kad tamo, ali još samo jedan prut nađu. Trojan zapovedi da se načini svirala od onoga pruta da vidi kako će svirati. Kad oni načine sviralu i počnu svirati, a ona izdaje glas: »U cara Trojana kozje uši.«

Onda se car Trojan uveri da se na zemlji ništa ne može sakriti, pa onome berberinu oprosti život i posle dopusti da svaki može dolaziti da ga brije.

U cara Trojana kozje uši